Tri Isusova pada

Autor: S. Kata Ostojić

Utorak, 16. ožujka 2010.

Evanđelisti su nam ostavili zapisano kako je Isus na svojemu hodu uz Kalvariju tri puta pao, tri puta ustao.

Toliko sam puta i sama pod teretom vlastitoga hoda padala. Moji padovi bili su dio mojega načina života. A On, On je padao upravo pod teretom mojih grijeha, mojih loših postupaka, nepromišljenih poteza.

Svaki pad pokazivao je kako mu ponestaje snage, kako fizičke sile malakšu.

Isus, moj Bog, ustaje… Uzima križ i ide dalje.

I ponovno pad, i opet pad…

Gurkaju se oni koji ga slijede, žele da odustane kako bi već tu bio kraj. Isus ne odustaje, svjestan da za nas, svoja stvorenja, treba ići dalje, dalje do pobjede.

Gledala sam ga, bio je sav krvav, ranjen… tuga je prožimala moje biće.

Pitala sam se zašto…zašto smo tako težak teret.

Drvo križa stvaralo je na Isusovim ramenima rane, a više od rana boljeli su naši grijesi.

Svatko od nas najčešće Isusa vidi kao onoga koji spasava, izbavlja... takav nam je i draži.

Ovaj Isus koji, kao i mi, često pada, biva neshvatljiv.

Najradije bismo ga upitali. Pa Ti si Bog, spasi i sebe i nas.

Svako Isusovo ustajanje korak je bliže Kalvariji, mjestu koje će unijeti zaokret u povijest ljudskoga roda.

Isus bira drugačiji put, put trpljenja, onaj koji je teži, nerazumljiviji, ali koji spasava.